Dodir je jedna od osnovnih potreba ljudskog bića i neophodan je da bi se mozak pravilno razvijao. Bez dodira čovjek ne bi mogao da preživi. Mala djeca se spontano grle i na taj način se povezuju. Ako dijete ima osjećaj unutrašnje sigurnosti moći će da usmjeri pažnju na svoju okolinu sto će omogućiti da bude srdačno, osjećajno, kao i da razvija povjerenje u odrasle i svoje vršnjake.
Ali ako se dijete plaši da nekoga dodirne može se desiti da ima poteškoće u komunikaciji, naročito u mlađem uzrastu (u vrtiću i nižim razredima osnovne škole) kada se uglavnom komunicira putem dodira. Poznato nam je kako to izgleda u grupi djece u vrtiću i na velikom odmoru škole. Ta djeca su uglavnom usamljena, povučena, nepovjerljiva, a često kao takva postanu i žrtve vršnjaskog nasilja.
Da bi se ostvarila dvosmjerna komunikacija potrebno je naučiti kako se tumači govor tijela i izraz lica prije nego čujemo šta nam neko govori. Blagotvorni dodir koji se primjenjuje u formi masaže jedan je od načina kako djeca mogu da nauče da komuniciraju.